Lijekovi protiv anksioznosti

Uvod

Postoje različiti lijekovi protiv anksioznosti, koji su poznati i kao psihotropni lijekovi, jer su to lijekovi (lijekovi) koji liječe psihu, tj. Misli i u ovom posebnom slučaju strah.
Pored ovih klasičnih lijekova protiv anksioznosti, postoje i različiti alternativni lijekovi koji su prirodni.
Moguće je i da lijek protiv anksioznosti i depresije djeluje u jednom te se stoga može koristiti kod pacijenata koji pate od nekoliko mentalnih bolesti.
Lijekove protiv anksioznosti možete uzimati samo ako ste prethodno razgovarali s psihologom ili psihijatrom, jer su psihotropni lijekovi lijekovi s ponekad visokim nuspojavama.
Nadalje, ovdje prikazani lijekovi protiv anksioznosti su lijekovi na recept koji se mogu kupiti u ljekarnama samo ako se izda recept.

Benzodizepinska skupina aktivnih tvari

Benzodiazepini su skupina aktivnih tvari, tj. Gornja skupina lijekova protiv anksioznosti. Benzodiazepini imaju nekoliko učinaka.
S jedne strane oduzimaju pacijentu strah, ali s druge strane također potiču san i pomažu pacijentu da se opusti. Osim opuštanja mišića (Opuštanje) također dovode do povećanog umora (umirenje).
Kod uzimanja benzodiazepina, uobičajeni učinak nastaje nakon kratkog vremena. Tada je tijelu potrebne veće doze lijeka kako bi se postigao željeni anti-anksiozni učinak.

Kada uzimate benzodiazepine, uvijek postoji rizik da će pacijent razviti ovisnost. Za razliku od drugih lijekova, rizik od razvoja ovisnosti relativno je visok kod benzodiazepina. To je i razlog zašto se benzodiazepini uzimaju samo kratko vrijeme, a unos treba pomno nadzirati psihijatar. Nadalje, različiti aktivni sastojci benzodiazepina malo se razlikuju jedan od drugog, pri čemu se neki bolje upotrebljavaju kao lijek protiv anksioznosti, a drugi gore, jer više promiču san ili vode do opuštanja mišića.

Pročitajte više o temi: Ovisnost o drogi

Aktivni sastojak diazepam

S aktivnom supstancom diazepam je lijek protiv tjeskobe koji spada u skupinu lijekova benzodiazepina. Dakle, Diazepam je a Psihotropni lijek, tj. lijek protiv anksioznosti, poremećaja spavanja, uznemirenosti ili protiv simptoma povlačenja tijekom povlačenja alkohola.
Diazepam se također često koristi u bolnicama prije operacija ili se koristi prije različitih dijagnostičkih postupaka. Ovo se želi smiriti i oduzeti dio pacijentovog straha. Diazepam je učinkovit sastojak koji se može naći u raznim lijekovima protiv anksioznosti, jer osigurava da Spriječen je prijenos straha preko živčanih stanica postaje. Stoga se informacija da pacijent u ovom trenutku osjeća strah ne prenosi na mozak i pacijent više ne opaža strah.

Većinu vremena pacijenti uzimaju lijekove protiv anksioznosti s aktivnim sastojkom diazepamom u obliku tablete sebi. Međutim, postoji i mogućnost ubrizgavanja diazepama u mišić ili kao Supozitorija u stražnjici uvesti tako da se aktivni sastojak otpušta tamo i kroz sluznicu (sluznica) anusa ulazi u krv i tako u mozak.
U bolnici se lijek protiv anksioznosti s aktivnim sastojkom dijazepamom daje često kroz venu. To znači da se lijek daje u obliku tekućine preko plastične cijevi izravno u površinske krvne žile, te tako djeluje vrlo brzo i na njega se može utjecati i vrlo dobro.
Dijazepam se može davati i djeci koja imaju febrilne konvulzije. Međutim, to uvijek treba raditi pod liječničkim nadzorom.

Aktivni sastojak oksazepam

S aktivnom supstancom oksazepam je aktivni sastojak iz skupine benzodiazepinikoji se nalaze u lijekovima protiv tjeskobe. Aktivni sastojak oksazepam osigurava da Pacijent je smireniji zbog čega se aktivni sastojak koristi i kao sedativ (sedativ = smirujući). Stoga, aktivni sastojak oksazepam može biti sadržan u lijekovima protiv anksioznosti ili protiv poremećaja spavanja ili depresije. Učinak je vrlo sličan onome dijazepama, ali oksazepam djeluje malo sporije, ali i mnogo duže. Oksazepam se koristi isključivo u obliku aktivnog sastojka u lijekovima protiv tjeskobe kapsule odnosno tablete poduzete.

Aktivni sastojak bromazepam

Djelatna tvar bromazepam tvar je sadržana u raznim lijekovima protiv anksioznosti. Bromazepam je jedan od takozvanih benzodiazepina i obično se naziva Lijek protiv tjeskobe primjenjuje. Međutim, bromazepam se može koristiti i kada pacijenti imaju poteškoće sa spavanjem. Bromazepam može pomoći i pacijentima da se smire kada su u stanju nemira ili napetosti. Bromazepam se, kao i većina bezodiazepina, koristi u Oblik tableta poduzete.

Aktivni sastojak lorazepam

Djelatna tvar lorazepam također pripada benzodiazepinama i je a Lijek protiv tjeskobe, Aktivni sastojak lorazepam može se koristiti i u slučaju vrlo jake tjeskobe do napada panike, jer je to dugotrajni lijek koji traje čitav dan. Uz klasični oblik tableta, Lorazepam se također može primijeniti u bolnici putem vena (intravenski) ili u mišić (intramuskularna) može se dati. Ovisno o doziranju, Lorazepam se može davati i za blage ili umjerene poteškoće u snu. Može se koristiti i za povlačenje, kod epilepsije, kao lijek protiv tjeskobe (anksiolitičkih) za srčane aritmije ili kao lijek prije operacije (premedikacija).

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina

Oba Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (Kratki SSRI) su velika skupina aktivnih tvari koje sadrže lijekove za tjeskobu i lijekove za depresiju.
Mehanizam djelovanja ovih lijekova vrlo je složen i ne baš lako razumljiv.
S molekulom Serotonin je li glasnik tvar (neurotransmiteri), što osigurava da se pacijent osjeća dobro. Ako nedostaje serotonina, pacijent nema dovoljno glasničkih tvari koje doprinose pozitivnom raspoloženju. Sada se događa da pacijent postane nesretan zbog nedostatka serotonina ili se osjeća vrlo uznemireno.

Za suzbijanje negativnog raspoloženja, postoje selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, koji kao Lijek protiv tjeskobe i kao Lijek za tugu (antidepresivi) može se koristiti. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina sprječavaju uklanjanje glasnika tvari iz serotonina iz krvi i takozvanog sinaptičkog jaza. Kao rezultat toga, ostaje više serotonina i bolesnikovo raspoloženje se povećava. Istovremeno se ovi lijekovi mogu upotrijebiti protiv anksioznosti, jer mogu pomoći i pacijentu da se opusti i tako minimizira tjeskobu.

Aktivni sastojak duloksetin

duloksetin je aktivni sastojak koji se nalazi u raznim lijekovima protiv anksioznosti. Međutim, duloksetin se ne koristi samo kao a Lijek protiv tjeskobe ali i osigurava da pacijent osjeća manje boli.
To je zbog činjenice da duloksetin omogućuje prometnim tvarima (neurotransmiterima) noradrenalinom i serotoninom povećan učinak ne uklanjajući ih iz krvi (otuda i medicinski naziv: selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina).
Kao što je to slučaj sa Serotonin i norepinefrin Kad su u pitanju tvari koje pacijente usrećuju kada im se u krvi nađe visoka koncentracija, duloksetin također poboljšava raspoloženje i stoga je učinkovit lijek protiv anksioznosti. Aktivni sastojak duloksetin obično se daje u obliku kapsula.

Aktivni sastojak citalopram / escitalopram

S aktivnom supstancom citalopram ili escitalopram je ono što je poznato kao Inhibitori ponovnog uzimanja serotonina, Koriste se tako da serotonin, glasnička tvar (neurotransmiter) koji vas čini sretnima, ostaje u krvi. Citalopram s aktivnim sastojkom nalazi se u lijekovima protiv anksioznosti, ali se također vrlo često koristi kao lijek protiv depresije, tj. Kao antidepresivi, administriran. Također s pacijentom Panični poremećaj, fobije ili Poremećaji osobnosti Koristi se citalopram. Općenito, Citalopram djeluje dobro kao lijek protiv tjeskobe, jer ima učinak na poboljšanje raspoloženja i povećava energičnost ili nagon. Citalopram se uzima kao lijek protiv anksioznosti u obliku tableta, pri čemu se o točnom doziranju mora razgovarati s psihijatrom koji se liječi i može se malo povećati ili smanjiti prema potrebi.

Aktivni sastojak paroksetin

Djelatna tvar paroksetin mogu se naći u raznim lijekovima protiv anksioznosti. Paroksetin je zapravo jedan od lijekova koji se koriste protiv depresije. Točnije, riječ je o tzv Inhibitor ponovne pohrane serotonina, To znači da paroksetin sprečava uklanjanje transportnih molekula (neurotransmitera) serotonina, tako da više serotonina može postati aktivno. Zbog toga se pacijent osjeća bolje jer je serotonin glasnik koji utječe na raspoloženje. Najčešće se koristi paroksetin rijetko se koristi kao lijek protiv tjeskobe Ako se aktivni sastojak, češće koristi u jednom depresija, Ali i s socijalni anksiozni poremećaji, s fobijama ili Posttraumatski stresni poremećaj Paroksetin se može koristiti.

Triciklički antidepresivi

Uz tzv triciklički antidepresivi to je skupina aktivnih tvari koja se uglavnom koristi protiv depresije, ali se u nekim slučajevima koristi i kao lijek protiv anksioznosti. Osiguravaju da su glasničke tvari poput Serotonin, Ni adrenalin i acetilkolin ostaju u krvi. Te tvari trebaju povećati bolesnikov nagon, također bi trebale imati učinak na poboljšanje raspoloženja i dovesti do smanjenja anksioznosti.
Triciklički antidepresivi rijetko se koriste kao lijek protiv anksioznosti, a također se koriste sve manje i manje u bolesnika s depresijom, jer imaju vrlo općenit i prilično nespecifičan učinak, što se očituje u njihovom širokom rasponu nuspojava.

Aktivni sastojak doxepin

Djelatna tvar doksepin često je u Lijekovi za tjeskobu sadrže. Također ima učinak povećanja raspoloženja i ne samo da pomaže protiv anksioznosti, već i protiv depresije. Zapravo je Doxepin aktivni sastojak iz skupine aktivnih sastojaka triciklički antidepresivitj. lijekovi koji se primarno koriste protiv depresije. Međutim, aktivni sastojak doxepin može se naći i u lijekovima protiv anksioznosti, iako se radi o nešto starijoj aktivnoj tvari koja se više ne propisuje tako često. Doxepin se također može koristiti za ovisnosti o alkoholu, drogama ili lijekovima, za kroničnu bol, bipolarne poremećaje ili poremećaje spavanja.

Lijekovi za tjeskobu tijekom trudnoće

Općenito, Lijekovi u trudnoći treba uzimati samo pod vrlo strogim smjernicama i samo u uskoj konzultaciji s liječnikom koji vas liječi, jer većina lijekova nije testirana kako bi se utvrdilo mogu li i ako jesu, u kojoj mjeri mogu naštetiti nerođenom djetetu. Stoga se lijek protiv anksioznosti nerado koristi tijekom trudnoće. Međutim, kod nekih pacijentica možda će biti potrebno davati lijekove protiv anksioznosti tijekom trudnoće, jer u protivnom pacijentica ne bi mogla proći kroz trudnoću.
Prema Lijekovi protiv anksioznostikoje su u Nikad se ne uzima tijekom trudnoće uključuju benzodiazepine. Budući da je ovo nerođeno Štetno dijete ni pod kojim se uvjetima ne smiju koristiti tijekom trudnoće.

Situacija je drugačija sa selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina van. To mogu, nakon preciznije Savjetovanje s psihijatrom koji se liječi davati kao lijek protiv anksioznosti tijekom trudnoće, a da pacijent ne prijeti nerođenom djetetu ili ne uzrokuje ozbiljne malformacije.

Triciklički antidepresivi treba koristiti tijekom trudnoće kad god je to moguće ne koristi jer ti lijekovi protiv anksioznosti još nisu dovoljno istraženi i stoga nije jasno može li se nerođeno dijete naštetiti.

Lijekovi za tjeskobu kod djece

Dijete posebno pati loših strahovakoji se ne može prevladati samo terapijom, primjena lijeka protiv anksioznosti je opcija.
Općenito, lijekovi protiv anksioznosti ne bi se trebali koristiti kod djece, osim ako je to apsolutno neophodno, jer ne postoji razumijevanje o tome kako lijekovi utječu na djetetov nezreli mozak. Dakle, prije upotrebe lijekova protiv anksioznosti kod djece, trebali biste koristiti sva druga sredstva pomoći, poput psihoterapijski razgovori ili se mogu iscrpiti razne psihološke metode suočavanja sa strahom.
Međutim, ako psihološke rasprave nisu dovoljne, djetetu se prvo može pomoći alternativnim lijekovima protiv anksioznosti. Psihotropni lijekovi, s druge strane, trebali bi ostati posljednje sredstvo i trebali bi se koristiti samo kao lijek protiv anksioznosti kod djece koja pate od vrlo teških anksioznih poremećaja. Općenito, trajanje je trajanje primjena onda uglavnom na 4-6 tjedana ograničeno na minimiziranje nuspojava i interakcija.

Lijekovi za tjeskobu i depresiju

Neki lijekovi protiv strah također rade protiv depresije i stoga se obje bolesti često mogu liječiti primjenom lijeka. Takozvani triciklički antidepresivi su lijekovi koji su se izvorno koristili protiv depresije, ali i protiv anksioznosti.
Također i druge gore navedene skupine aktivnih tvari kao što su Inhibitori ponovnog uzimanja serotonina koriste se kao lijek za anksioznost i depresiju jer lijek općenito podiže raspoloženje, što je poželjno i za bolesnike s depresijom i za tjeskobu.
U skupini aktivnih sastojaka od benzodiazepini To su lijekovi koji se uglavnom primjenjuju samo u bolesnika s anksioznošću, ali lijek se koristi i kod depresivnih bolesnika, osobito kada je bolesnik s depresijom pod poremećaji spavanja pati. Tako, benzodiazepinska skupina aktivnih sastojaka služi i kao lijekovi protiv anksioznosti i depresije.

Lijekovi za tjeskobu i nemir

Većina skupina lijekova koji se koriste kod osoba koje pate od tjeskobe jesu Lijekovi za tjeskobu i nemir.
Većina pacijenata koji su vrlo anksiozni i imaju ono što je poznato kao anksiozni poremećaj također osjećaju anksioznost i napetost.
Gotovo sve već spomenute skupine aktivnih sastojaka djeluju kao lijekovi protiv anksioznosti i nemira, ali ovi su najbolji benzodiazepini, Oni imaju svojstvo umirujućeg učinka. To može rezultirati da pacijent postane lako umoran tijekom dana, što neki ljudi smatraju neugodnim. Ipak, ova skupina aktivnih sastojaka nudi najbolje lijekove za tjeskobu i nemir.

Lijekovi za anksioznost i napade panike

Neki pacijenti koji pate od anksioznih poremećaja također imaju Napadi panike, Stoga postoje različiti lijekovi koji se mogu koristiti i za napade tjeskobe i panike. Skupina aktivnih tvari benzodizepini koristi se osobito često, jer pomažu opuštanju i tako ublažavaju tjeskobu i paniku.
Budući da napad panike uvijek dolazi s dodatnim fizičkim simptomima, kao što je brži rad srca (Tahikardija) ili pojačanog znojenja, neki oboljeli dobivaju i tzv beta blokatori propisano. Ovi lijekovi ne djeluju izravno protiv napada tjeskobe ili napada panike, ali osiguravaju da pacijentovo srce ne postane prebrzo tijekom napada panike i da se smanje drugi fizički simptomi, poput povećanog znojenja ili nedostatka daha.
Također i drugi antidepresivi, kao što su Inhibitori ponovnog uzimanja serotonina ili triciklički antidepresivi, mogu se koristiti kao lijekovi za anksiozne i panične poremećaje. Međutim, budući da su to lijekovi usporenog djelovanja, čiji učinak započinje dovoljno nakon otprilike 2 tjedna, oni su neprikladni za akutni napad panike.
Kao Lijekovi za hitne slučajeve na a akutni panični poremećaj lijekovi dolaze s aktivnim sastojkom poput lorazepam u pitanju koji pripadaju benzodiazepini.

Nuspojave

Kao i većina drugih lijekova, ima Lijekovi za anksiozne nuspojavekoje su različitih veličina i, iznad svega, mogu se pojaviti vrlo različito kod svakog pacijenta.

Benzodiazepini koji se mogu naći kao skupina aktivnih sastojaka u lijekovima protiv anksioznosti, ponekad imaju najjače nuspojave.
Uz ove lijekove protiv tjeskobe javljaju se nuspojave poput otežanog disanja, smanjena sposobnost reakcije, povećani umor i, iznad svega, velika mogućnost ovisnosti. Potonje znači da pacijenti mogu postati ovisni o tim lijekovima, slično drogama, nikotinu ili alkoholu.
Skupina aktivnih sastojaka sastojka Inhibitori ponovne pohrane serotonina Sadrži lijekove protiv tjeskobe s nuspojavama, koji mogu uvelike varirati ovisno o korištenom lijeku. Ovdje uglavnom dolazi Probavni problemi, glavobolja (Cephalgia), a smanjeno seksualno zadovoljstvo (smanjen libido) do nemogućnosti dobivanja erekcije (erektilna disfunkcija), mučnine, poremećaja spavanja i nemira.

Oba triciklički antidepresivi To je lijek protiv tjeskobe s nuspojavama koji ponekad mogu biti toliko izraženi da ih se danas rijetko preporučuje. Ponekad dođe do jednog abrže otkucaje srca (Tahikardija), na Suha usta, na a smanjena sposobnost mokrenja, na a smanjena rad srca, na Poremećaji vida i za Zatvor.

Lijekovi protiv anksioznosti nisu uvijek povezani s nuspojavama. No, kako su to vrlo moćni psihotropni lijekovi, tj. Lijekovi koji utječu na psihu ljudi, kod primjene se gotovo uvijek mogu očekivati ​​nuspojave. Koliko su one snažne i koliko se dobro pacijent nosi s njima, međutim, u velikoj mjeri variraju od pacijenta do pacijenta.